Od Aiše radijallahu 'anha se prenosi da Vjerovjesnik sallallahu alejhi we sellem nije ostavljao četiri rekata prije podnevskog farza i dva rekata prije sabahskog farza. (Hadis bilježi imam Buhari)
Od nje se, također, prenosi da je rekla:“Vjerovjesnik sallallahu alejhi we sellem nije se na išta od nafila (dobrovoljnih namaza) bio čvršće obavezao od dva rekata sabahskog sunneta.“ (Hadis bilježe imami Buharija i Muslim)
Rekao je imam Newewi, Allah mu se smilovao, u svome komentaru na Sahih imama Muslima:
„...njene riječi nije se na išta od nafila (dobrovoljnih namaza) bio čvršće obavezao od dva rekata prije sabahskog farza, u njima je dokaz njihove velike vrijednosti i da su oni sunnet, a ne obaveza i tako kaže džumhur (većina op. a.) učenjaka, a Kadi prenosi od Hasana El-Basrija, Allah im se obojici smilovao, njihovu obaveznost, ali tačno je da nisu obaveza zbog njenog (Aišinog radijallahu 'anha op. a.) govora ' na išta od nafila (dobrovoljnih namaza) '...“ (Newewijev komentar na Sahih imama Muslima, 4/6)
Aiša radijallahu 'anha prenosi da je Allahov Vjerovjesnik sallallahu alejhi we sellem rekao:“Dva rekata sabahskog sunneta su bolja od dunjaluka i svega što je na njemu.“ (Hadis bilježi imam Muslim)
A u drugoj predaji stoji da je Poslanik sallallahu alejhi we sellem rekao:
“ Njih dva (tj. dva rekata sabahskog sunneta) draži su mi od čitavog dunjaluka.“
Također je zabilježeno da je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem nije ostavljao sabahski sunnet ni na putovanju, iako je osnova da se sunneti ne klanjaju dok je čovjek putnik, kako je preneseno u vjerodostojnom sunnetu.