Rekao je šejh Muhammed b. Abdulwehāb, Allāh mu se smilovao[1]:
Znaj Allāh ti se smilovao, da je najvažnije što si dužan-spoznaja poslanice, koju je Allāh poslao tebi, ona je osnova znanja i njegov stub.
Pa razmisli o govoru Uzvišenog:“Mi rekosmo: "Silazite iz njega svi! Od Mene će vam uputa dolaziti, i oni koji uputu Moju budu slijedili ničega se neće bojati, niti će za čim tugovati."[2] i riječi Uzvišenog: „Mi objavljujemo tebi kao što smo objavljivali Nuhu i vjerovjesnicima poslije njega,i objavljivali smo Ibrahimu, i Ismailu i Ishaku i Jakubu i unucima, i Isau, i Ejjubu, i Junusu, i Harunu, i Sulejmanu, a Davudu smo dali Zebur",i poslanicima o kojima smo ti prije kazivali i poslanike o kojima ti nismo kazivali,- A Allāh je sigurno s Musaom razgovarao-, o poslanicima koji su radosne vijesti i opomene donosili, da ljudi poslije poslanika ne bi nikakva opravdanja pred Allāhom imali. - A Allāh je silan i mudar."[3] A što se tiče spoznaje našeg prava spram poslanika, pa to je u Njegovom govoru: „Mi smo vam, zaista, poslali Poslanika da bi bio svjedok protiv vas isto onako kao što smo i faraonu poslanika poslali, ali faraon nije poslušao poslanika, pa smo ga teškom kaznom kaznili."[4] Pa ako ovo spoznaš dobro[5], olakšaće ti se spoznaja tvoje vjere, ali neće spoznati dobro osim onaj koji zna stanje većine ljudi, koji slijede svoje suvremenike, a ne pitaju o ovoj velikoj stvari[6], o kojoj Allāh kaže: „Reci: "Ovo je vijest velika, a vi se od nje okrećete."[7] i Njegov govor: „O čemu oni jedni druge pitaju?- O Vijesti velikoj, o kojoj oni različita mišljenja imaju."[8]
[1] tekst se nalazi u djelu Ed-dureru-s-senijjeh, 1. tom, 167-168. stranica
[2] sura El-Bekare, 38. ajet
[3] sura En-Nisa, 163-165. ajet
[4] sura El-Muzzemmil, 15-16. ajet
[5] tj. spoznaš ono sa čime su došli poslanici,
[6] čovjek treba sām da traga za istinom, da je provjerava, da razmišlja o njoj, kako ne bi bio od nemarnih, niti od onih koji se slijepo pokoravaju svemu što im dođe
[7] sura Sad, 67-68. ajet
[8] sura En-Nebe', 1-3. ajet