Rekao je šejh Abdurrahman ibn Hasan, Allah mu se Uzvišeni smilovao, u svome komentaru na „Kitabu-t-tewhid“:
„Njegove riječi da onaj ko posvjedoči „la ilahe illallah“ (da nema drugog Boga osim Allaha)(1) tj. onaj koji ih izgovara shvatajući njeno značenje, radeći po onome što one nalažu, tajno i javno, pa je neophodno po pitanju šehadeta znanje, uvjerenje i rad po onome na što ta riječ upućuje.
Kao što je rekao Allah Uzvišeni:
فَاعْلَمْ أَنَّهُ لَا إِلَهَ إِلَّا اللَّهُ
„znaj da nema Boga osim Allaha“ (Muhammed, 19.)
إِلَّا مَنْ شَهِدَ بِالْحَقِّ وَهُمْ يَعْلَمُونَ
„osim oni koji svjedoče Istinu i koji je znaju“ (Ez-Zuhruf, 86.)
Što se tiče njenog pukog izgovaranja bez spoznaje njenog značenja, te bez uvjerenja i rada po onome što nalaže od odricanja od širka, iskrenosti u govoru i djelu, govoru srca i jezika, te djela srca i udova-nema nikakve koristi po konsenzusu.“ (2)
Šejh Sulejman ibn Abdullah, Allah mu se smilovao, kaže:
„Njegov govor 'ko svjedoči da nema drugog Boga osim Allaha' tj. ko izgovara ove riječi znajući njihovo značenje, radeći po onome što nalažu, tajno i javno, kao što upućuje na to Njegov govor:
فَاعْلَمْ أَنَّهُ لَا إِلَهَ إِلَّا اللَّهُ
„znaj da nema Boga osim Allaha“ (Muhammed, 19.)
I Njegov govor:
إِلَّا مَنْ شَهِدَ بِالْحَقِّ وَهُمْ يَعْلَمُونَ
„osim oni koji svjedoče Istinu i koji je znaju“ (Ez-Zuhruf, 86.)
A što se tiče pukog izgovora bez spoznaje njihovog značenja, niti rada po onome što nalažu, pa to je beskorisno po konsenzusu.
U hadisu je ono što upučuje na ovo, a to je njegov govor 'ko posvjedoči', pa kako će posvjedočiti, a ne zna,a puko izgovaranje nečega se ne naziva svjedočenjem istog.“(3)
Rekao je šejh Abdurrahman ibn Hasan, Allah mu se smilovao:
„Znaj, Allah ti se smilovao, da riječ ihlasa da nema drugog Boga osim Allaha, neće koristiti onome ko je izgovara osim sa spoznajom njenog značenja, a to je da ona negira božanstvenost svega osim Allaha, pa odricanje od širka u 'ibadetu, te činjenje Allaha Uzvišenog jednim sa svim vrstama 'ibadeta, kao što kaže Uzvišeni:
قُلْ يَا أَهْلَ الْكِتَابِ تَعَالَوْا إِلَى كَلِمَةٍ سَوَاءٍ بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمْ
أَلَّا نَعْبُدَ إِلَّا اللَّهَ
وَلَا نُشْرِكَ بِهِ شَيْئًا وَلَا يَتَّخِذَ بَعْضُنَا بَعْضًا أَرْبَابًا مِنْ دُونِ اللَّهِ
„Reci: "O sljedbenici Knjige, dođite da se okupimo oko jedne riječi i nama i vama zajedničke: da nikome osim Allahu 'ibadet ne činimo, da nikoga Njemu ne pridružujemo (tj. Njemu širk ne činimo op.a.) i da jedni druge ne uzimamo, pored Allaha, kao gospodare!" (Ali-'Imran, 64.)
I značenje سَوَاءٍ بَيْنَنَا وَبَيْنَكُمْ „nama i vama zajedničke“ tj. da budemo isti, mi i vi u ograničavanju 'ibadeta samo Allahu i ostavljanju cjelokupnog širka.“ (4)
________________
(1) šejh išareti na hadis Allahovog Poslanika sallallahu alejhi we sellem: „Ko posvjedoči da nema drugog Boga osim Allaha Jedinog, koji sudruga nema, da je Muhammed Njegov rob i poslanik, da je Isa Allahov rob i Njegov poslanik, i riječ koju je dostavio Merjemi i ruh od njega, te da je džennet istina i džehennem istina, Allah će ga uvesti u džennet sa onim što bude imao od djela.“ (Hadis bilježe imami Buharija i Muslim)
(2) Fethul-medžid, 38.
(3) Tejsirul-azizil-hamid, 51.
(4) Ed-dureru-s-senijjeh, 252-253.