Od Muhammeda ibn AbdulWehāba, onome do koga stigne od braće[1], vjernika u Allāhove ajete, koji potvrđuju da je istina ono sa čime je došao Poslanik s, koji slijede ogromnu većinu od ashāba Allāhova Poslanika, slijede ih u dobru, koji su sljedbenici znanja i imana, koji se čvrsto drže za ispravnu vjeru u vremenu nereda, koji su strpljivi na usamljenosti i iskušenju,Selāmun 'alejkum we rahmetullahi we berekatuhu.
A potom, uistinu je Allāh, slavljen neka je, poslao vašeg Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u doba kada nije bilo poslanika, a stanovnici Zemlje od istoka do zapada su odstupili od milleta Ibrāhima i prihvatili se činjenja širka Allāhu osim ostataka sljedbenika knjige, pa kada ih je pozvao Allāhu, uplašili su se stanovnici Zemlje od njegovog poziva, te mu se svi suprotstaviše, neznalice od njih i sljedbenici knjige, njihovi pobožnjaci i grješnici i niko ga nije slijedio u vjeri njegovoj, osim Ebu Bekra Es-Siddika, Bilala i ehlu bejta, sallallahu alejhi ve sellem, Hadidže i djece njene, te štićenik mu Zejd ibn Hariseh i Alija, Allāh bio zadovoljan sa njim. Rekao je 'Amr ibn 'Abeseh:“Kada sam došao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, u Mekku, rekoh: “Ko si ti?“ Reče: “Vjerovjesnik“ Rekoh: “A šta je to vjerovjesnik“ Reče: “Poslao me Allāh“ Rekoh: “Sa čime te poslao?“ Reče: “Sa rodbinskom vezom i lomljenjem idola, te da se Allāhu samo ibadet čini ne pridružujući mu ništa.“ Rekoh: “Ko je sa tobom na ovome?“ Reče: “Slobodan čovjek i rob.“[2] A tada sa njim bijahu Ebu Bekr i Bilāl.
Ovo je izgled početka islāma i neprijateljstva svih slojeva ljudi (daljnih i bližnjih) prema njemu, te njegovog bitka u vrhuncu usamljenosti. Potvrđeno je od njega, sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao:”Islam je počeo usamljen (čudan, nepoznat) i vratiće se usamljen (čudan, nepoznat) kao što je i počeo”.[3] Pa ko razmisli o ovome i shvati ga, nestat će od njega sumnje šejtana u ljudskom obliku koji podstiču šejtanovu konjicu i ljude na one koji vjeruju u Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Strpite se braćo moja i Allāhu zahvaljujte na onome što vam je dao, od spoznaje Allāha, slavljen neka je, spoznaje Njegovog prava kod Njegovih robova, spoznaje milleta vašeg oca Ibrāhima u ovome vremenu, kada većina ljudi se tome suprotstavlja, ponizno molite Allāha da vam poveća iman, ubjeđenje i znanje, te da učvrsti vaša srca na Njegovoj vjeri. Recite kao što su rekli salihun (dobri) koje Allāh hvali u svojoj Knjizi “Gospodaru naš, ne dopusti našimsrcima da skrenu, kada si nas već uputio, i daruj nam Svoju milost, Ti si, uistinu, Onaj koji mnogodaruje.”[4]
I znajte da je Allāh slavljen neka je On, odredio uzroke upute i učvršćenja kao što je odredio uzroke zablude i zastranjivanja, a od toga je, da je Allāh Uzvišeni Knjigu objavio, Poslanike poslao da pojasne ljudima ono u čemu su se razišli, kao što je rekao Uzvišeni: ”I mi ti nismo Knjigu objavili osim da im pojasniš ono oko čega su se razišli, ida bude uputa i milost narodu koji vjeruje.”[5] A sa objavom knjiga i slanjem poslanika prestalo je opravdanje i uspostavljen je argument, kao što je rekao Uzvišeni: ”Da ljudi poslije poslanika ne bi imali ikakva opravdanja pred Allāhom.”[6]
Nemojte biti nemarni po pitanju učenja tewhida i njegovog izučavanja, i primjeni Allāhove Knjige, te dubokog razmišljanja o njoj. Čuli ste iz Allāhove Knjige ono od ibreta (pouka) u njoj, poput njihovog govora:”Mi smo muwehhidi, znamo da je Allāh onaj koji daje korist i štetu i da vjerovjesnici i drugi mimo njih ne posjeduju mogućnost davanja koristi i štete, ali želimo šefā´at[7]“ i čuli ste kako je Allāh pojasnio u knjizi Njegovoj u odgovoru na ovo, i ono što su spomenuli komentatori Kur’ana i učeni. Čuli ste govor mušrika: ”Širk je 'ibādet kipovima, a dobrima nije”, čuli ste njihov govor: ”Mi ne želimo osim od Allāha, ali želimo to preko njihovog položaja (časti, ugleda)”, čuli ste šta Allāh spominje u odgovoru na sve ovo.
Allāh vam je ukazao milost sa potvrdom uleme mušrika sa svim ovim, čuli ste njihovu potvrdu da je ono što rade u dva Harema, Basri, Iraku i Jemenu, da je to širk Allāhu, pa su vam potvrdili da je ovo “vjera” čije sljedbenike pomažu, i misle da su oni velika većina[8]. Potvrdili su da je njihova vjera širk.
Također su vam potvrdili da je tewhid ono za čije se gašenje zalažu, te za ubistvo njegovih sljedbenika i njihovo zatvaranje, i da je to „vjera Allāhova i Njegova Poslanika”, i ovo priznanje od njih, protiv njih samih je jedan od najvećih Allāhovih znakova i od najvećih Allāhovih blagodati prema vama i ne ostaje nijedna sumnja sa ovim osim mrtvom srcu, koje je Allāh zapečatio, kojem se ne može pomoći.
Ali će se s vama danas prepirati sa jednom sumnjom[9] pa poslušajte odgovor na nju. Oni govore: „Sve ovo je istina, mi svjedočimo da je to vjera Allāhova i Njegova Poslanika, osim tekfira i džihāda[10]“.
Za čuditi se onome kojem je odgovor na ovo nepoznat! Ako su već potvrdili da je to vjera Allāha i Njegovog Poslanika, kako da ne bude nevjernik onaj koji ga poriče, ubija one koji ga naređuju[11] i zatvara ih?! Kako da ne bude nevjernik onaj koji naređuje njihovo zatvaranje?! Kako nije nevjernik onaj ko dođe sljedbenicima širka, podstrekavajući ih na slijeđenje njihove vjere i uljepšava je njima!? Te ih podstiče na ubijanje muwehhida i uzimanje njihovog imetka. Kako nije zanevjerovao, a on svjedoči da je ovo ono na što podstiče, a Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je porekao i zabranio, te nazvao to širkom!? I svjedoči da je to ono što on mrzi[12], mrzi njegove sljedbenike, naređuje mušricima njihovo ubijanje, to je vjera Allāha i Njegovog Poslanika!?[13].
Znajte, da je dokaza za tekfir[14] bogobojaznog muslimana kada učini širk Allāhu ili se pridruži mušricima protiv muwehhida[15], pa makar ne učinio širk, više nego se može nabrojati od Allāhovog govora, govora njegovog Poslanika i govora svih učenih.
Spomenuću vam ajet iz Allāhove knjige, na čijem su se tumačenju usaglasili učenjaci da je vezan za muslimana, i da ko počini to je nevjernik u bilo kojem vremenu. Rekao je Uzvišeni: ”Ko u Allāha zanevjeruje poslije vjerovanja osim koje prisiljen, a srce mu smireno...” pa do kraja ajeta od njega je i “to je zato što vole dunjaluk naspram ahireta.”[16]
Pa kada kaže ulema da je objavljen povodom ashaba kojeg su stanovnici Mekke stavljali na kušnju, te spominju ako bi ashab izgovorio riječi širka jezikom, sa mržnjom prema tome i neprijateljstvom prema sljedbenicima toga, ali zbog straha od njih, da je on nevjernik poslije svog vjerovanja. Pa kako je sa muwehhidom u našem vremenu, kada to izgovori u Basri, Ihsau[17] ili Mekki ili mimo njih[18], od straha od njih[19], ali prije prisile[20], pa kada je ovaj zanevjerovao, kako je tek onda sa onim ko im se pridruži, stanuje sa njima i postane od njihove skupine. A tek kako je sa onim koji ih pomaže na njihovom širku i uljepšava im ga, ili ko naređuje ubijanje muwehhida i podstiče ih na slijeđenje njihove vjere?
Pa vi, Allāh vas pomogao, razmislite o ovom ajetu, i o kome je objavljen, zatim razmislite o konsenzusu uleme o njegovom tumačenju, te razmislite šta se dešava između nas i Allāhovih neprijatelja. Tražimo od njih uvijek da se vrate svojim knjigama koje posjeduju, u pitanjima tekfira i borbe, a ne odgovaraju nam osim sa žalopojkama šejhovima i sličnima. Molim Allāha da vas pomogne na Njegovoj ispravnoj vjeri i dā vam postojanost na njoj.
Esselāmu ´alejkum we rahmetullāhi we berekatuhu
[1] Pismo se nalazi u 10. tomu djela Ed-Durerus-Senijjeh, 5-10. u poglavlju o propisima otpadnika od islama
[2] Hadis bilježi imām Muslim u poglavlju o islamu ‘Amra ibn ‘Abeseh, radijAllahu anhu
[3] hadis bilježi imami Muslim, Ibn Madžeh, Ahmed ibn Hanbel, Allah im se svima smilovao
[4] sura Āli ‘Imrān, 8. ajet
[5] sura En-Nahl, 64. ajet
[6] sura En-Nisā, 165. ajet
[7] tj. zauzimanje, posredovanje
[8] السَوادُ الأَعْظَمُ tj. velika većina
[9] ar. šubhom
[10] tj. propisa proglašavanja osobe nevjernikom i borbe
[11] tj. tewhid
[12] tj. mrzi islam, tewhid
[13] šejh Muhammed, rahimehullah, se čudi ovima na njihovoj tvrdnji da je to islam, a zapravo je suprotno
[14] proglašavanje osobe nevjernikom
[15] tj. muslimana
[16] sura En-Nahl, 106. i 107. ajet
[17] grad u današnjoj Saudijskoj Arabiji
[18] tj. mimo nabrojanih mjesta
[19] tj. mušrika
[20] ar. ikrah