Rekao je šejh Muhammed ibn Abdulwehāb, Allah mu se smilovao, u djelu Ed-dureru-s-senijjeh, 1. tom, na 161. stranici:''Znaj, Allāh ti se smilovao, da je prvo što je Allāh čovjeku fardom učinio (naredio) – kufr (nevjerstvo) u tāgūta i īmān (vjerovanje) u Allāha. Dokaz tome su Njegove riječi, Uzvišen neka je: 'Mi smo svakom narodu poslanika poslali: 'Samo Allāhu 'ibādet činite i klonite se tāgūta.' ' (En-Nahl, 36.)
Što se tiče svojstva (kakvoće) kufra u tāgūta; (pa) da si uvjeren u neispravnost 'ibādeta nekom ili nečem, mimo Allāha, da ga ostaviš, da ga mrziš, da protekfīriš njegove pripadnike (one koji ga obožavaju) i da im se suprotstaviš (neprijateljstvo). A što se tiče značenja vjerovanja u Allāha, da si ubijeđen da je jedino Allāh taj koji zaslužuje da se obožava (kome se čini ibadet), mimo svih ostalih osim Njega, i da sve vrste 'ibādeta očistiš (ihlās) i usmjeriš samo Allāhu, da ih negiraš svakom obožavanom mimo Njega, da voliš sljedbenike ihlāsa i da prijateljuješ (el-welā') sa njima, i da mrziš sljedbenike širka i da im se suprotstavljaš. Ovo je vjera (millet) Ibrāhīma, kojeg odbija samo nerazumni, i to je onaj uzor o kojem nas je Allāh obavijestio u Svojim riječima:'Vi imate divan uzor u Ibrāhīmu i onima koji su s njim, kada rekoše svom narodu: 'Mi se odričemo vas i svega čemu 'ibādet činite (obožavate) mimo Allāha. Nevjernici smo u vas i između nas i vas će očigledno biti neprijateljstvo i mržnja zauvijek, sve dok ne povjerujete jedino u Allāha.' (El-Mumtehineh, 4.)
A tāgūt je opšti pojam za sve ono čemu se usmjerava 'ibādet mimo Allāha, pa sve ono čemu se 'ibadet usmjerava (obožava), a zadovoljno/an je da mu se 'ibādet čini, bilo da se radi o obožavanom (ma'būd), ili slijeđenom (metbū'u) ili onome kome ili čemu se pokorava u nepokornosti Allāhu i Njegovom Poslaniku – je tāgūt. Tāgūta ima puno, a glavnih pet su:
Prvi: Šejtān, pozivač u 'ibādet nekom drugom mimo Allāha. Dokaz tome su riječi Uzvišenog: 'Zar vam nisam naredio, o sinovi Ādemovi: 'Nemojte usmjeravati 'ibādet (obožavati) šejtāna? On vam je uistinu otvoreni neprijatelj.' (Jā-Sīn, 60.)
Drugi: Nepravedni vladar, sudija (hakim), koji mijenja propise Uzvišenog Allāha. Dokaz tome su riječi Uzvišenog: 'Zar nisi vidio one koji tvrde da vjeruju u ono što ti se objavljuje i u ono što je objavljeno prije tebe, pa ipak hoće da se sude (parniče) pred tāgūtom, a naređeno im je da ne vjeruju u njega? A šejtān želi da ih odvede u daleku zabludu.' (En-Nisā', 60.)
Treći: Onaj koji sudi nečim što Allāh nije objavio. Dokaz tome su riječi Uzvišenog: 'A ko ne sudi onim što je Allāh objavio, pa takvi, oni su pravi nevjernici.' (El-Mā'ide, 44.)
Četvrti: Onaj koji tvrdi da zna skriveno (el-gajb), mimo Allāha. Dokaz tome su riječi Uzvišenog: 'Znalac skrivenog, pa ne otkriva Svoj gajb nikome, osim onome koga izabere za poslanika, zato On i ispred i iza njega postavlja one koji će ga čuvati.' (El-Džinn, 26. i 27.) i rekao je Uzvišeni:'U Njega su ključevi gajba, samo ih On zna, i On jedini zna šta je na kopnu i šta je u moru, i nijedan list ne opadne, a da On za nj ne zna; i nema zrna u tminama Zemlje niti ičeg svježeg niti ičeg suhog, ničega što nije u jasnoj Knjizi.' (El-En'am, 59.)
Peti: Onaj kome se čini 'ibādet (ko se obožava) mimo Allāha i time je zadovoljan. Dokaz tome su riječi Uzvišenog:'Ko od njih bude rekao: 'Ja sam bog (meni se čini 'ibādet) mimo Njega', takvog ćemo kazniti džehennemom. Tako mi kažnjavamo nepravedne.' (El-Enbijā', 29.)
I znaj da čovjek ne postaje mu'minom (vjernikom), osim sa kufrom (nevjerstvom) u tāgūta. Dokaz tome su riječi Uzvišenog: 'Pa, ko zanevjeruje u tāgūta i vjeruje u Allāha – takav se prihvatio za najčvršću vezu, koja se neće prekinuti. A Allāh je Svečujući i Sveznajući.'(El-Beqare, 256.)
Istina (er-rušdu) je dīn (vjera) Muhammeda, sallallāhu 'alejhi we sellem, a zabluda (el-gajju) je dīn Ebū Džehla. A najčvršća veza (spona) je šehādet 'LĀ ILĀHE ILLALLĀH' i on se sastoji od negacije i potvrde. Negira sve vrste 'ibādeta svakom mimo Allaha Uzvišenog i potvrđuje sve vrste 'ibādeta jedino Allāhu, bez pridruživanja Njemu (Koji nema sudruga).''